Bolje vidim bez naocala!
Iako mi je dioptrija -2, bez pomagala mi je vidno, zapravo cijelo osjetilno polje, znatno vece. Sluh mi je izuzetno izostren, svakom porom lica osjecam dasak vjetra. Boje i svjetla prelijevaju se poput vodenih boja u rukama malog djeteta. Svaka svjetiljka stvara zaseban kolobar i sve zajedno lici na kaleidoskop jarkih boja. Carobna kosnica.
Glazba na usima mi pomaze ostvariti dojam promatranja svijeta iz neke druge perspektive. Kao pcelica zujim u autobusu i prolazim pored tih djelova kosnice, znajuci da su sve one sastavni dio svijeta u kojem zivim. I kojeg volim.
Na neki bolestan nacin, ali da. Volim ga, pa makar samo na razini iskljucivog i neprekidnog proucavanja...
|