Znate onaj osjecaj kad vam ruka utrne...
ono kad
ides uhvatit nesto al nisi siguran je li uopce u tvojoj ruci
jer zapravo ne osjecas svoju ruku. nije uopce dio tebe.
odsjecena, sa svojim mozgom,radi ono sto zeli.
i trnci prolaze, i znas da je dio tebe na neki nacin, a opet
nema svrhu. i sve sto radi krivo je.
i onda pogledas u drugu ruku i vidis da joj je namjena umanjena jer nema onaj oslonac, balans
s druge strane.
i gledas u jednu ruku, gledas u drugu.
i iste su, a zapravo toliko razlicite.
jedna je spontana, iskrena, vjeruje mislima, potice povratak prirodi i onom iskonskom.
druga je razumna, potpuno prilagodjena drustvu, okolini, vjeruje rijecima, djeluje po propisima i zakonima.
Bas kako ih je Ranko Marinkovic opisao.
postoji i razlog navodjenja ovim redoslijedom.
ova druga je desna.
imam osjecaj da mi je amputirana.
|