Mua msn:
ivana.st@windowslive.com
Ako kome trebaju neke informacije ili mozda imaju neizmjernu zelju da kupe moju fotografiju za par desetaka tisuca kuna nek se javi.
zabranjeno je javljanje mladjima od 18, i muskima nizim od 190cm;
takodjer je zabranjeno Prekobrojnoj da mi se javi ako ikojim slucajem ikada uspije skontati kako msn funkcionira, svejedno, zivila ti meni!party

Jedina blogerica kojoj blog cita cak i rodjena majka

srijeda, 10.09.2008.

Konacno dobre vijesti :)

Evo da se pohvalim (iako sam inace vrlo i jako samozatajna, stidljiva, skromna... na mamu, jel)
ali doslo je vrijeme da pohvalim sebe i svog konja.
UPISALA SAM FAX!! JEEEJ

Krenimo ispocetka...
dolazim ja tako na fax...prolazim hodnicima, sve neki cudni ljudi, rekla bih pametni... svi nosaju indekse u dzepu, samo ja prolazim s mementom i par olovki. Preznojavam se, razmisljam o propustima dosadasnjim i molim visu silu da mi se smiluje ovaj put. Znam, to je to. Jednostavno osjecam da sam ovaj put pogodila ustanovu. Ostaje mi jos samo rjesiti par zadataka i uplovaljam u novu sferu zivota...
Dolazim ispred porte, raspitujem se za smijer prema sudbonosnoj ucionici... vidim par poznatih lica, par nepoznatih. Mala brojka ljudi, ali strah i neizvjesnost toliko jaki da se sikirom mogu rezati. Promatram tako tih par mladica i djevojki i suosjecam s njima. Odjednom mi zapne pogled na interesantoj stvarcici i u trenu se skamenim... NISAM DIGITRON PONIJELA, JEBOTE!! Brzo vadim mobitel, zovem prekobrojnu, vidim i ona se skamenila. Jebemti, sta sad!!?? Medjutim, ona je oduvijek bila pametna (ja sam na nju, jel) i zovnila je Ninu. Nina trci s kemijskog dijela s digitronom u ruci, ja cupkam i nerviram se. Glupa li sam, issa mi. Nema veze, stignem na vrijeme, sjednem na svoje mjesto i (nakon glupog uvoda pametnih asistenata) otvaram kuvertu. Zapocinje pisanje... pisem, racunam, brisem, crtam, pisem, brisem, nerviram se, brisem, ... prolazi prvi sat... prolazi drugi sat... prolazi 3/4 treceg sata i ja polako privodim svoje djelo kraju. Vracam hrpu papira u kuvertinu i predajem. Jos jednom gledam svoje ime na poledjini i mislim se... zapravno ne mislim se, samo se nadam.
Silazim niza skale, muz me ceka u kaficu. Cita novine covjek, jebe se njega. Rekoh "ej, jel dugo cekas?" "nisam, samo sat ipo. kako je bilo?", rece, ne skidajuci pogled s moje nove i divne frizure. "zadovoljna sam. rjesila sam vise nego je trebalo. samo se nadam da nece biti previse negativnih bodova..." "ma vjerujem ja u tebe, proci ces, ne brini :)" kaze on meni gledajuci me onim svojim blagim puppy eyes pogledom. hvatam ga za ruku i odosmo u menzu na mezu.

***

Sjedimo tako u Rugby-a, ovaj put je bilo po mom pa smo sjeli van. Lakse je ogovarat prolaznike. Zvoni mobitel... gledam ko je. Ana. Nazovem ju kad cujem s druge strane veselim glasom ona ce meni "Alo brucosiceeee", meni se noge odsikle. Ubode ja tako, prosla prvi prijemni. Sreca moja ogromna, zovem okolo ljude, javljam, svi happy, konacno i ja napravila nesto kako treba.
Sad ostaje drugi prijemni za fiz i inf koji je bio cisti back up.

***

Sutradan opusteno krocim istim putem, vec naucenim prethodni dan. Ulazim puna samopouzdanja, a i iskreno, pucao mi k* kako ce zavrsit. :D
Jedina je razlika bila sto sam ovaj put ponijela digitron.
Slusam isto uvodno predavanje, ponavljam postupak i rjesavam (ono sto sam znala, jel) prijemni u sat ipo vremena. Predajem svoje papire, i rekoh "dovidjenja". Pitaju me jesam li zadovoljna, a ja im odgovaram da jesam i vise nego do sada. Nisu shvatile, al nema veze. Ja jesam :))
Otisla do Bounty-a, narucila s prijom po pivu (prosla i ona svoj prijemni) i zaigrale biljara nekih 2h.

***

Spajam se danas na stranicu fakulteta da provjerim jucerasnje rezultate kad ono ja jedina prosla za svoj smijer. HAHAHAHAHA lud
Issa mi, ko da me neko mlatnuo mokrom krpom. FIZIKU, EJ!!! Jee-diii-naaa!

E, reko' sama sebi, sad sam faca i po. Biram izmedju fizike i matematike...
Odabrala sam matematiku, nije da se nisam premisljala, nego eto... to mi je i preporucio jedan cikica s faxa, valjda covjek zna sta govori i kakvo je stanju na kojem zavodu. Nije mi tesko palo, matematika je moja tiha patnja otkad znam za sebe. Raspalim muziku i picim po zadacima.

Raspisala se ja, al vrijedilo jeee nut
Zapoceo i moj odmor, JUPIJEJ!

Zeljela bih se zahvaliti svim dobrim ljudima koji su stajali uz mene cijelo vrijeme i pomagali mi.
Puno pozdrava od vesele brucosice party

- 14:57 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Ivana Plemenita V. (AVE MUA!!)


Moja Najmilija Prijateljica koja me uvijek slusa dok pricam, Kaya Plemenita V.


Moj Najdrazi Model, Ivana Plemenita T.



free counter