Jedina blogerica kojoj blog cita cak i rodjena majka
utorak, 08.04.2008.
bez naslova
|
Poluzamagljeni prozor…izvitopereni putevi…savrsenstvo detaljizirano gotovo do apstrakcije. Ili obratno. Valjda kapljice…putevi njihovog puzanja. S vrha prema dnu…zasto ne obratno? Crvena boja… poluvidljiva kroz tu maglensku zavjesu…zaspala sam? Ne..to je samo auto… neka cura…plava kosa… zapravo smedja… jednom rukom drzi se za glavu, a drugom podupire volan kao da joj je to zadnje u zivotu... Opet mi misli lete nekontrolirano…ona nije sretna…ja jesam… je li to prirodna selekcija? Ako je korijen samog postojanja borba, suprotnost, i harmonija medju njima…onda je Nietzsche stvarno bio u pravu. Veci opstaju naspram manjih. Jaci naspram slabijih… Kao i one kapljice s pocetka. Probijaju se jedna za drugom po staklu, putujuci naslijepo…jednu otpuhne vjetar…druga se rasprsne u jos manje jedinke…samo ove vece idu dalje…dok i same ne zavrse na podu…na tlu. Hladnom i prostranom. Zgazenom. Kisom. Snijegom. Nogom. Materijom. Ali upija sve to. I ne buni se...sto ni ono nije sretno. Kao ja. Magla na staklu sve je gusca. Od topline ljudi u malom prostoru. Od topline hladnih ljudi. Oksimoron? Samo jedan od mnogih… uz one pametne budale…siromasne bogatase…(duhom.) Siva boja prosarana zutom. Zaspala sam? Ne. Opet krivo. To je ograda pomocu koje iscitavam brzinu kretanja ovog jadnog pogonskog vozila; koje ide na zemlju. Da, nafta je dio zemlje, zar ne? I ljudi su dio zemlje. Znaci autobus vozi na ljude. Kako morbidno. Sami sebe iskoristavamo. Osjecam miris hladnoce…okus hladnoce…predivan je. Sebi svojstven…ali zasto samo ja u njemu uzivam? Zar ga oni ne osjecaju? Jedna cura gleda ravno u mene. Vidim joj krik u ocima. Nesretna je. A ja ne znam prenijeti srecu. Kako joj objasniti da uziva u pogledu na ove sarene boje kroz prozor. One samo cekaju da ih percipiramo. Da vidimo da postoje i uocimo harmoniju boja. Prelijevanje iz zelene u zuto…u crveno…u smedje…jedinstvenost, a opet slozenost tih valnih duljina svjetlosti. Da, kisa je. Da, polumracno je. Da, ljudi oko mene su prazni. Da, zaljubljena sam i volim. I ne, prvi put ne lazem samu sebe. |
- 23:52 - Komentari (3) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
 Ivana Plemenita V. (AVE MUA!!)  Moja Najmilija Prijateljica koja me uvijek slusa dok pricam, Kaya Plemenita V.  Moj Najdrazi Model, Ivana Plemenita T. 
|