Jedina blogerica kojoj blog cita cak i rodjena majka

Crvenog nosa bulji u svoj odraz.
Napucila je usne diveci se njihovom izgledu, ocito i svakoj rijeci koja je izasla iz njih.
Kroz uske hlace naziru se sve kalorije koje je danas pojela.
Vrti njihov broj dok se gleda.
Ponosna je.
Oci joj se cakle.
Prazan sjaj.
Odsjaj odsutnosti.
Izgubila se u masi...
Njeno tanko tijelo slama svaki dodir suputnika.
Njeni slamnati prsti obuhvatili su hladnu sipku poput glista na kisi.
Migolje se kako zmija oko plijena.
Ljulja se u ritmu autobusa.
Prekrhka je da se ustabili.
Nestabilna je.
I fizicki i psihicki.
Hrana je namijenjena jelu, a ne brojanju njenih segmenata.